Uprkos početnim preprekama i problemima rada „na daljinu“ polaznika, Škola kompjutera za seniore Volonterskog servisa Zvezdare, sredom u 11,0 časova-  odolela je merama izolacije i samoizlacije, budući da nije prestala sa radom ni u vreme epidemije. Nakon početnih dogovora, obnavljanja gradiva i instrukcija „na daljinu“, časovi  se kao i u „pravim“ školama redovno održavaju. To je prilika i da svi doteraju i potrude da budu skockani za časove na daljinu, iako nedeljama nisu napuštali svoje domove.

Poslednjem času u uslovima korone  prisustvovale su putem skajpa polaznice  Viktorija i Dušica, i volonterka Gordana, zadužena za objašnjavanja i učenje. Časovi se organizuju pod budnim okom volontera Gorana, koji je zadužen za tehnička uputstva a koja su se pokazala više nego korisnim jer su veze pucale i učenice davale pogrešne komande.

Polaznici Škole vežbali su zadato gradivo ali najviše razgovarali jer su se usamljenost, strah i neizvesnost polako uvukle u sve pore života, posebno onih koji žive sami i stariji su od 65 godina. Viktorija se borila sa vordom i izvinjavala što greši a Dušica je sa svima podelila brigu za ćerku. Kako su stizale sve strašnije vesti iz Amerike, njena briga je bivala sve veća, a zainteresovanost za učenje u Školici – sve manje. I sama „profesorka“, iako ima manje od 65 i nije penzioner, u rizičnoj je grupi  iz zdravstvenih razloga. Svako je na časovima podelio svoju „muku“ i brigu.

Volonteri sa polaznicima nisu delili samo svoje znanje i i iskustvo već i  brigu za porodicu i decu koja žive i rade u inostranstvu, strah od nevidljivog i nepoznatog i situacije u kojoj si potpuno nemoćan. A zatim, posebno se pokazalo korisnim internet opismenjavanje kao dragoceno za komunikaciju sa decom u inostrantsvu i sadržajniji život u izolaciji – gledanje omiljenih filmova, čitanje korisnih tekstova, dopisivanje.

Svi su  potvrdili da im, zapravo, najviše znači  razgovor, kako onaj u vezi sa nastavom, tako i onaj neobavezan. Uvek su se radovali časovima u Volonterskom servisu Zvezdare, ali danas, ovima preko skajpa- još više.

Volonteri, Gordana Janićijević Potpara i Goran Milić su se pokazali kao pravi humanisti i profesionalci, održavajući  kontakt i telefonsku komunikaciju i sa polaznicima koji nemaju mogućnost viđenja i razgovora preko skajpa, kao podršku u danima usamljenosti i izolacije.